LAIK 003: KAD SI SRETAN (making of)

Koliko odjeka imaju napori tima? Koliko ljudi je bilo uključeno u aktivnosti, koliko objava u medijima, koliko angažmana, lajkova, komentara, koliki doseg? To sve evidentiramo i o tome redovito izvješćujemo ‘ugovorno tijelo’, agenciju koja vrši nadzor projekta.

Kao što postoje ‘targeti’ u prodaji, tako postoje i u organizacijama civilnog društva. Svi vodimo statistike i za njih odgovaramo. Ali ima onaj jedan dio koji se ne može baš tako lako izmjeriti.

Mala digresija: pred 5 ili 6 godina je kružio po YouTubeu video sa reakcijama ljudi u trenutku kada im se uputi kompliment, kada im se kaže da su lijepi (‘People react to being called beautiful’). Od suzdržanosti i koprene svakodnevnog sivila koje nam prekriva izraz lica, u sekundi su se lica ljudi kojima je upućen compliment ozarila, pojavio se osmijeh, sjaj u očima, zadovoljstvo, čak i rumenilo kod nekih.

A samo je trebalo reći: ‘Danas baš lijepo izgledaš.’ I – abrakadabra, odjednom je dan puno bolji!

Slična stvar se dogodi i kad snimamo podcast ‘Razgovori u Centru’. Posebno se snima zvuk, a posebno video, pa je zbog sinkronizacije u montaži, potrebno ‘udariti klapu’. Ali nemamo klapu, nego pljesnemo dlanovima. I tu se dogodi gotovo isti učinak.

Ljudi uglavnom ne vole pričati pred kamerama, ne osjećaju se prirodno i cijeli proces snimanja podcasta je za većinu stresan. Ta mala nervoza, u kombinaciji sa tremom, kao da eskalira kad zamolimo ljude da pljesnu dlanovima. Na scenu, uz stres, dolazi i zbunjenost:

• Pljesnem dlanovima? Ja? Kako to mislite?
• Samo jednom, kao klapa u starim filmovima. Ovako! A sad vi… Odlično!
• Jel’ bilo dobro?
• Super! Da je bolje, ne bi valjalo.

Osmijeh. Opuštanje. Prisutnost.

Kao kad hipnotizer pucne prstima, mijenja se svijest, ulazimo u sekundi u ‘play mode’, nestaju kamere i mikrofoni, sjedimo u tim vintage foteljama kao na kavi i rasterećeni pričamo o kompleksnim stvarima i odnosima na sasvim pristupačan i jednostavan način.

• Zar je već gotovo? Brzo je prošlo.
• Imamo sasvim dovoljno materijala za 30-ak minuta podcasta. Dođete nam opet?
• Prvom prilikom, znate, imamo u 9. Mjesecu nešto… bilo bi zgodno napraviti emisiju.

Kao klinci kod zubara, kad nema popravaka, odmah se, sa veseljem i olakšanjem, dogovara okvirno novi termin, probijen je led. A meni kroz glavu prolazi koliko rijetko, kad smo veliki i pametni, pljesnemo dlanovima. Koliko se rjeđe nasmiješimo, koliko rijetko smo zaista u trenutku. Uglavnom brinemo o nečemu od jučer ili od sutra. Koliko se, na kraju, i mi iz produkcijskog tima veselimo dobrom razgovoru.

Šteta je jedino što pod mjerljive rezultate ne možemo upisati koliko puta smo na aktivnostima prasnuli u smijeh, onako pravo, ljudski. Koliko puta smo spoznali nešto što nas je natjeralo na preispitivanje. Koliko smo se puta srdačno pozdravili sa gostima. Koliko puta je postignut sklad u stavovima. Koliko primjera, iskustava i priča smo čuli.

Zato smo i napravili odmak od uobičajenog i objavili neformalni video koji upravo prikazuje tu promjenu raspoloženja nakon klape. Nadamo se da će vam se svidjeti, pogledajte!

https://www.youtube.com/watch?v=ZDIrdYidrZ0