LAIK 001

Nisam radio u organizacijama civilnog društva (OCD) dobrih 15 godina, i činilo mi se da ću i ostatak svog radnog vijeka provesti kao korisnik usluga OCD-a, ali se pružila prilika za zaposlenje u udruzi i sad sam opet tu. Barem na sljedeće dvije godine.

Malo su se pravila promijenila otkad sam radio u Udruzi ‘Bratstvo svetog Mihovila’; u međuvremenu su se pružili mogućnosti financiranja aktivnosti i programa putem projekata i sredstava Europske Unije pa je zaživjela cijela jedna nova scena raznih udruga, klubova, društava, interesnih skupina. Ustvari, kad malo bolje pogledam, stvari su se toliko promijenile u tom administrativnom i strateškom aspektu u posljednjih 15 godina da sam zaista ‘stari pas koji uči nove trikove’, puno bliži vama, konzumentima, odnosno korisnicima programa OCD-a, nego ljudima koji su zaposleni u toj sferi.

Sa svoje nepune 43 opet sam gušter, džomba, mali od palube. Nimalo stručnjak, ponajviše – laik.

Ali, ima to i svojih prednosti. Gledam na strukture i administraciju svježim očima, kao netko tko je nedavno ‘ušao u biznis’. Ubrzani tečaj učenja zanata me prisiljava da složene stvari pojednostavljujem, naravno, koliko je moguće a da ne kompromitiram procese. Jednostavnije rečeno, moram si ‘zdravonarodski’ i ‘zdravorazumski’ objasniti izazove što znači da ih tako lakše mogu objasniti i vama.

I, kaj onda delamo u toj udrugi? Koliko sam u ova 4 mjeseca ubrao, pokušavamo staviti malo drukčije ‘jelo’ na stol za kojim svi stoljećima mlatimo po krumpiru i mesu.

Nemojte me krivo shvatiti, obožavam krumpir i meso, ali odnedavna volim i raštiku. Pa nekiput napravim umjesto obične kajgane omlet u tortilji, nekiput u zelenu salatu narežem sitnog, mladog češnjaka i stavim bučino ulje. I bude stvarno fino, zasitno i zdravo, samo je nešto drukčiji okus i nešto je drukčija priprema.

Scena organizacija civilnog društva pomaže da ljudi koji se bave umjetnošću, sportom, humanitarnim radom, pomaganjem životinjama ili društvenim istraživanjima mogu živjeti i preživjeti od svoga rada. Možda to nije klasičan put: državna služba ili velika tvrtka, možda nije OPG ili poduzetništvo – ‘pametno početi, fakultet odabrati, pametno se ženiti, pametno stariti…’

Možda nije krumpir i meso, ali malo tko će odbiti ‘gravče na tavče’.

I ne, Europa ne plaća to sve. Samo jedan dio.

Do sljedećeg bloga, srdačno Vaš

Laik