LAIK 002: Udruge u vrijeme pandemije

 ‘Novo normalno’ nas prati već 18 mjeseci i to, rekao bih, u stopu.

‘Novo normalno’ nas prati već 18 mjeseci i to, rekao bih, u stopu. Strah i oprez progovaraju sa naslovnica i ekrana, u telopima, na jumbo plakatima:

‘Pazite na distancu!’

Ali, u korijenu riječi ‘udruga’ je ‘drug’, netko s kim provodiš vrijeme. Kako se družiti na daljinu? Kako se dogovoriti, kako napraviti brainstorming, kako planirati, kako izvještavati? Nema više rukovanja, gledamo se preko Zooma, čak su i  pametne ploče pri kraju roka uporabe, sva suradnja se pomoću virtualnih online alata seli ‘u oblak’.

Nema više, ili se jako rijetko dogodi, da sjednemo na kavu na dogovor. Tipkamo u tišini, šaljemo memorandume i tablice, ispunjavamo obrasce. Kako najlakše prepoznati nekoga tko radi u organizacijama civilnog društva? Po crvenim očima i podočnjacima. Nekad je to bila privilegija montažera i gamera, a danas popucale kapilare donose kruh na stol.

Posebna priča su aktivnosti udruga, dvije su verzije scenarija:

a) Sastanak na Zoomu – većina nas pokušava održati normalnu ljudsku komunikaciju putem web kamere, ali je jako teško. Puno je afektacije, ljudi više ne govore normalno, nego kao spikeri, jer – snima se. Nema govora tijela kad se na web kameri vidi samo lice, a mnogi nose i maske. Neki ne nose hlače.

b)Aktivnosti pod epidemiološkim mjerama – ako se i nađemo uživo, količina obrazaca, izjava, upozorenja, disclaimera, zaštitnih maski i dezinfekcijskih sredstava više podsjeća na scene iz nekog CSI laboratorija nego na društveni centar.

Zaista je izazovno raditi u organizacijama civilnog društva u vrijeme pandemije i ispunjavati ciljeve projekata napisanih prije pandemije. Osjećaj je kao da su vas bacilli u duboku vodu, a ne znate plivati. Utjeha je što je svima jednako duboka voda is vi jednako slabo plivate, ali smo definitivno svi ‘udrugari’ izvan zone komfora. Po tome nas možete i prepoznati – pomalo nervozni, neispavani, crvenih očiju, ali ipak – ne predajemo se.

Organizacije civilnog društva su tradicionalno najfleksibilnije, pa će(mo) naći odgovor i na ovu zagonetku.